Prve korake u ribolovu napravio je na rijeci Tari u Mojkovcu, sada već davne 1988. godine. Tih godina Tara je bila bogata ribom. Lovljeni su kapitalni primjerci lipljana, pastrmke i mladice… Danas, skoro trideset godina kasnije, Dragan Novaković, iz Mojkovca, kaže da je postao svjestan svoje privilegije da čitav život peca na Tari, koja je njemu najljepša na svijetu.
– Imao sam sreću da mi ljubav prema ribolovu prenese iskusan mladičar Mile Krgović, sa kojim sam proveo mnogo uspješnih ribolovnih dana, a zbog tadašnjeg bogatstva ribljeg fonda bilo je zaista i velikih ulova – kaže Novaković.
● Koju ribolovnu tehniku najviše koristite i koju ribu volite da lovite?
– Moj ribolovni pravac bio je određen od samog starta i vezan za kraljicu Tare i mladicu. On je izuzetno atraktivna za ribolov, a lov na nju zahtijeva da dobro poznajete ponašanja tog lukavog predatora. Poslije višegodišnjeg nadmudirvanja sa ovom „nemani”, postepeno sam postajao majstor lova. Danas uživam nadmudrujući se sa njom. Od mamaca najčešće koristim voblere ručne izrade, mada i sunđerasti peševi imaju zapaženo mjesto u mojim kutijama. Upravo na vobler ručne izrade od 18 cm imao sam najveću, tako reći mladicu života. Lov te ribe je za mene poseban doživljaj i pravo uživanje, ipak sve više uživam u mušičarenju. Ovdje takođe gajim ambiciju da se usavršavam. Mušičarenje je pridobilo moje srce. Postao sam i učesnik MLCG upravo zbog ličnog napretka u ovoj ribolovnoj vještini i sportu.
● U kom dobu (dana i godine) i na kojem terenu volite da lovite?
– Najviše volim da na rijeku izađem u smiraj dana, u prvi sumrak, kada sam imao i najviše uspjeha u lovu kapitalnih primjeraka. Nekada je moje omiljeno mjesto za lov mladice bio Rusov vir, koji je ne smo meni već mnogima gotovo svakodnevno priređivao nezaboravna ribolovačka iskustva i kapitalne ulove. Nažalost, danas zbog raznih koncesija taj vir jedva da i postoji. Jedini ozbiljn vir na vodama dozvoljenim za varaličarenje je Tmajevac. U njemu se još može naći pokoja velika mladica. Tmajevac je na vratima kanjona, odnosno NP Durmitor, tako da je i sam divalj i prelijep, kao i čitav kanjon i krajolik.
● Ribolovcima je svaki trenutak proveden na vodi vrijedan. Ipak, pamtite li neki poseban detalj doživljen u ribolovu?
– Iako je nisam izvukao na obalu, jedna mladica mi je priredila 15-ak minuta nezaboravne, „ludačke” borbe na život i smrt. Nezahvalno je reći kolika je bila, ali po štapu koji se gotovo uvijao, mogu reći da je to bila moja riba života. Takve trenutke je teško opisati, jer se čovjek skoro parališe od nagomilanog adrenalina.
● Kakav je Vaš stav kada je riječ o takmičarskom ribolovu i pokretu uhvati-pusti?
– Učestvujem na ribolovnim takmičenjima već nekoliko godina. Na državnom prvenstvu Crne Gore u mušičarenju ostvario sam zapažen rezultat. Namjeravam da se potpuno posvetim takmičenju, jer sam promjenio čak i shvatanje i poglede na sam ribolov. Za mene svaki izlazak na vodu podrazumjeva trening i usavršavanje.
Takođe, apelujem na ribolovce kojima je u srcu Tara, ali i druge naše rijeke u Crnoj Gori, da budu umjereni u ribolovu. Kad god je moguće, neka vrate ulov nazad u vodu.
S. B.